BRIJUNI

Brijunski arhipelag, koji se nalazi sjeverno od ulaza u pulsku luku, sačinjava četrnaest dragulja - otoka i otočića s nekoliko kamenih grebena, podvodnih hridina i morskih plićaka. Otoci arhipelaga, razmješteni paralelno s istarskom obalom, protežu se u dužini od preko 5km u pravcu jugoistoka prema sjeverozapadu. Otočje se prostire na površini od 743,30ha. Brojne slikovite drage čine prelijepom njegovu 46,82 km dugu obalu. Na otočju ima 274 km cesta, putova i staza.

KRKA

Obuhvaća područje uz rijeku Krku koja izvire tri kilometra sjeveroistočno od Knina, teče kroz dubok i živopisan kanjon, dug 75 km i tvori bučne slapove - Krčić, Risnjak, Miljacku, Roški slap (26) i znameniti Skradinski buk (Slapovi Krke 46m), koji je najveća sedrena barijera u Europi. Svojim donjim tokom rijeka Krka protječe kroz Prukljansko jezero, te utječe u 9 km dugačak Šibenski zaljev. U NP Krka posebno se ističu dva kulturno povijesna spomenika: Franjevački samostan na otoku Visovcu i manastir Krka, a u nizu slikovitih naselja na poduručju parka najzanimljivi je Skradin, gradić zaštićen kao spomenik kulture.

MLJET

Površina parka je 3100 ha. Obuhvaća sjeverozapadnu trećinu otoka Mljeta. Mljet je jedan od većih južnodalmatinskih otoka (10 000 ha). Izgrađen je od krednih naslaga vapnenca i dolomita. Vapnenci izgrađuju uzvišenja, a dolomiti pretežni dio mljetskih depresija, odnosno polja. Središnji dio Mljeta je visi, s tri paralelna gorska vrha (Veliki grad, 514 m). Zapadna i istočna trećina otoka su niže, ali se brdska obilježja reljefa i krajolika i dalje zadržavaju. Mljetsko podneblje je pravo sredozemno s toplim, suhim ljetima i blagim, vlažnim zimama. Prosječna godišnja količina oborina je 973 mm, a osunčanost otoka 2500 sati godišnje. Glavni motivi za proglašenje otoka Nacionalnim parkom su izuzetna specifična obalna razvedenost, te bujan biljni svijet, odnosno šumovitost područja. S pučinske strane more se jedva uočljivim tjesnacem uvlaci u tijelo otoka, stvarajući najprije Veliko jezero (površine 145 ha i najveće dubine 46 m), a zatim preko još užeg tjesnaca Malo jezero (površine 24 ha i najveće dubine 29 m). Iako s morskom vodom, pejzažno se doživljavaju kao jezera, sto je prihvaćeno i u njihovim nazivima. Jezera su najzanimljiviji, ali ne i jedini elementi obalne i pejzažne razvedenosti Nacionalnog parka. Tu su još i brojne uvale, zaljevi i otočići (ukupne površine 122,7 ha).

PAKLENICA

Površina parka je 3617ha. Čine ga dva duboka klanca, Velika i Mala Paklenica, sjedinim većim šumskim kompleksima na primorskoj strani Velebita. Klanci se usijecaju okomito na smjer pružanja planine i značajnije prekidaju kontinuitet cjelovite primorske padine. Oni su ujedno i najsnažnije erozivne forme cijelog Velebita, s 300-400 metara visokim liticama. Šuma se prostire ispod najviših vrhova južnog Velebita: Vaganskoga vrha, Babinoga vrha, Šegestina, Malovana i Svetoga brda. Obuhvaća slijevno područje Velike Paklenice s pritocima Brezimenjacom i bujicom iz Suhe Drage, te područje Male Paklenice s pritokom Orljacom. Gornja granica ide padinom Velebita, a najviša točka je Crljeni kuk (1563 m).

PLITVIČKA JEZERA

Površina šarka je 19479 ha. Nalazi se u istočnoj Lici, između planina Male Kapele i Ličke Plješivice, a neposredno uz cestu što povezuje Zagreb i Dalmaciju. Najviši vrh Male Kapele (1280 m) ujedno je i najviša točka u Nacionalnom parku. Plitvička jezera karakteristična su po fenomenu krške hidrografije: 16 kaskadno nanizanih jezera s brojnim sedrenim slapovima u živom biodinamičnom procesu. Od najvišeg do najnižeg to su: Prošćansko jezero (Prošće), Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Vir, Veliki i Mali Jovinovac (Veliko i Malo jezero), Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget, Kozjak, Milanovac, Kaluderovac i Novakovica-brod.
Jezera iz kraških vrela napajaju Crna i Bijela rijeka te Plitvica sa Sartukom, a iz dolomitnih cijednih izvora Riječica. Kraška vrela se hrane podzemnim vodama iz kraške pozadine koja samo dijelom leži unutar granica Parka.

Zbog razlicitih prirodnih obilježja jezera se dijele na Gornja i Donja. Gornja jezera se nalaze na dolomitnoj podlozi u kojoj površinska erozija stvara obilno raščlanjen reljef i uobičajene potočne doline. Donja jezera nalaze se na vapnenačkoj podlozi, a smještena su u kanjonu okomitih litica što ga je usjekla rijeka u vremenu koje je prethodilo jezerskoj fazi. U prirodne vrijednosti Parka spadaju i speleoloski objekti. Većina spilja je u vapnenačkom dijelu Plitvica, a posebnost predstavljaju spilje u sedri nastale ispod slapova.